Jedan od najranijih građevinskih poduhvata za vrijeme osmanske vladavine je Barski akvadukt koji se nalazi u blizini Starog Bara u primorskom zaleđu Crne Gore. Akvadukt, kojim se dopremala voda sa Rumije, izgrađen je tokom XVI ili XVII vijeka, a izgledom podsjeća na „kameni most“. Po Haveriću, ovaj akvadukt je zadužbina barskog vakufa Zejnel-bega Haverića koji sagradio vodovod koji je povezivao planinu Mukoval i tvrđavu u Starom Baru. Sagrađen je od grubog kamena i ima sedamnaest jednakih kamenih lukova i isto toliko kamenih stubova. Ovaj akvadukt je u potpunost uništen tokom zemljotresa 1979. godine, nakon čega je obnovljen i ponovo stavljen u funkciju.
Po Mustafiću, Bar se ranije snadbijevao vodom iz bunara od kišnice, bistijerni i rezervoara. Kada su došle Osmanlije, oni su vodu sa izvorišta iz okoline Starog Bara doveli direktno do Starog Bara. To su postigli uz pomoć zartvorenih cijevi (ćunti ili jaža), koje su bile usječene u kamen, pa danas mještani taj put nazivaju „put od vode“. Da bi se te cijevi sprovele do grada potrebno je bilo usijecati kamen, praviti pozide i međe, pa je tom prilikom napravljen zid ispod starih spila iznad Starog Bara, kao i impozantni akvadukt. Tokom vremena akvadukt je doživio znatna oštećenja, pa je bila potrebna i detaljna sanacija.
Po Haveriću, tu sanaciju je preuzeo poznati barski vakif, Zejnel-beg Haverić, koji je obnovio akvadukt, postavio nove zemljane cijevi i sproveo vodu kroz sve djelove grada, a na periferiji napravio nekoliko javnih česama. Zejnel-beg je posadio oko 1000 stabala maslina i ostavio dosta novaca u zlatu, što je bila zadužbina za održavanje vodovoda za sve buduće generacije.
Izvori: